POVIJEST OTOKA - POLOŽAJ

Vir je od Zadra udaljen 26 km, a morskim putom (do pristaništa) oko 15 NM. S kopna je spojen preko Privlačkog gaza lučkim mostom od 1976. godine, čime je Vir postao sastavnim dijelom kopna. Na istočnom dijelu u Gazu smjestio se otočić Školjić, pokriven borovom šumom i dugačkom pješčanom plažom, koja čini posebnost. Otočić je sve do nedavno bio spojen putom s Virom i za vrijeme oseke bio njegov sastavni dio.

Otok Vir je jedan od 300 otoka i otočića Zadarskog arhipelaga, odnosno jedan od 1186 otoka i hridi u hrvatskom Jadranu. Položen je u Virskom moru u sjeverozapadnom dijelu Dalmacije. Dvadeseti je po veličini među hrvaskim otocima, a osmi u Zadarskom arhipelagu. Nastavlja se na Privlački poluotok od kojega ga rastavlja 3m dubok i 300m širok Privlački gaz. Od otoka Paga na sjeveroistoku dijeli ga 0,7 nautičkih milja kanal Nove Povljane.

Od sjevera prema zapadu i jugu okružene je otocima: Pagom, Maunom, Planikom, Olibom, Istom, Molatom, Sestrunjem, Rivnjom i Ugljanom. Ima površinu 22,38 km , dužinu 10,12 km i najveću širinu 4,25 km. Obalna linija mu je 31,43 km. Zbog povoljnih dubina u Virskom moru, uz Vir vode važni pomorski putovi prema Rijeci, Italiji, Zadru i Jugu Hrvatske. Zbog tih morskih putova na zapadnom dijelu otoka podignut je svjetionik. Kroz kanal Nove povljane za veće, a kroz Gaz za manje brodove, morski put vodi kroz Ninski i Ljubački zaljev i Ljubačka vrata (Forticu) u Velebitski kanal.

VIRSKE ZNAMENITOSTI

Na početku 16. st. na Ninskom području se javljaju Turci. U to vrijeme ovim područjem vlada Venecija. Turci gotovo 200 g. stvaraju konfliktnu zonu. Nin je porušen 1502.god. U Veneciji se raspravljalo da li porušeni Nin obnavljati ili graditi novu utvrdu na Viru. Na Viru se nalaze određeni objekti od kojih svaki ima vlastitu posebnu povijesno-kulturnu dimenziju i poseban značaj za ovaj otok.

Crkva svetog Ivana Krstitelja datira iz vremena 13./14. stoljeća. Ovaj romanički sakralni objekt je pravokutnog oblika s polukružnom apsidom. Ranije, prije izgradnje današnje Župne crkve sv. Jurja, ona je imala funkciju župne crkve. Oko ove crkve izgrađeno je groblje tako da se ona danas koristi kao grobljanska crkva. Restauracija i zaštita crkve sv. Ivana Krstitelja, pod stručnim nadzorom Zavoda za zaštitu spomenika kulture, obavljena je u razdoblju od 1996. do 1998. godine, kada je iznad pročelja dodana i takozvana preslica sa zvonom.

Jedna od najpoznatijih znamenitosti otoka Vira je venecijanska utvrda Kaštelina koja se nalazi na predjelu zvanom Kozjak. Ovaj fortifikacijski objekt je, po svemu sudeći, izgrađen početkom 17. stoljeća. Mletačke vlasti su ga izgradile u svrhu zaštite stanovništva Ninskog kraja i Vira od uskoka i napada Turaka, koji u to doba nadiru prema ovom području. Dio tog fortifikacijskog objekta sačuvan je do danas. Na pročelju Kašteline sačuvani grbovi venecijanskih obitelji generalnih providura za Dalmaciju, koji su upravljali ovim krajem u to vrijeme. Na sjevernoj kuli nalazi se dijelom oštećeni krilati lav, simbol Republike Venecije. Rekonstrukcija ove utvrde obavljena je u razdoblju od svibnja 2001. do travnja 2002. godine.

Župna crkva svetog Jurja izgrađena je 1845. godine na temeljima starije istoimene crkvice koja, prema procjenama, datira iz vremena oko 12. ili 13. stoljeća. Ova crkva je jednobrodna građevina s pravokutnom sakristijom koja se nalazi na njenom začelju. Uz crkvu je smješten i kameni zvonik koji je izgrađen 1937./38. godine. Vrh zvonika je bio srušen u Drugom svjetskom ratu od strane njemačkih okupacijskih snaga te je, nakon rata, obnovljen 1959. godine.

Pomorski svjetionik Vir je izgrađen 1881. godine na jugozapadnoj obali otoka Vira. Ovaj je svjetionik tipičan primjer velikih svjetionika koji su se u 19. st. gradili na istočnoj jadranskoj obali i jedan je od 50-tak sličnih svjetionika koji su izgrađeni u tom razdoblju. Sve do novijeg doba i automatizacije rada svjetionika on je imao posadu, odnosno, svjetioničari su s obiteljima živjeli na njemu i obavljali svoje svakodnevne poslove kako bi svjetionik besprijekorno funkcionirao. Za vrijeme Drugog svjetskog rata u ovom su svjetioniku svoju bazu imali antifašistički borci koji su održavali vezu između partizanskih jedinica na kopnu i na otoku Molatu. Svjetionik je iz odmazde bio porušen 1944. godine od strane njemačkih okupacijskih snaga. Obnovljen je nakon rata i nanovo stavljen u funkciju 1950. godine.

Most je svakako najvažniji objekt za razvoj otoka Vira. Povezivanjem Vira s kopnom izgubila se ovisnost o brodskim linijama i uvelike poboljšala komunikacijska povezanost s ostatkom svijeta. Ta komunikacijska povezanost direktno je utjecala na daljnji smjer razvoja Vira. Gradnja Virskog mosta započela je 1974. godine, a u promet je pušten 24. travnja 1976. godine. Radi se o lučnom mostu duljine 378 metara koji počiva na devet betonskih nosivih stupova i dva dodatna u nasipima na krajevima mosta. To je jedan od najduljih mostova takve vrste izgrađenih kod nas u to vrijeme.

PRIRODA

Obala Vira je prilično razvedena, ima veći broj manjih uvala, istaknutijih rt-ova i hridi. Na razvedenost obala utjecao je sastav zemljišta i djelovanje mora. Najrazvedeniji je sjeverni dio otoka, a najmanje raščlanjeni zapadni i jugozapadni dio izmedu rt-a Vrulje i rt-a Kozjak. Za Vir se kaže da je tipičan primjer krškog otoka, jer su procesi karakteristicni za krš maksimalno izraženi. Erozija tla je ovdje uzrokovana sječom šuma (kojom je nekada Vir u potpunosti bio prekriven), paljenjem i ispašom, ali i zbog potenciranja klimatskih faktora. Posebno zbog izloženosti otoka sjevernim vjetrovima, burom, tramontanom i levantarom, koji nanose veliku posolicu.

Vir po klimi spada u područje pravog Mediterana. Prosječan broj sunčanih sati godišnje iznosi oko 2450, skoro 300 sunčanih dana. To ga čini klimatski ugodnim kroz cijelu godinu. Zimi prevladavaju vjetrovi sjevernog kvadranta, bura i tramontana, a u jeseni i zimi pušu jugo i levanat. U proljeće se javlja maestral koji puše gotovo cijelo ljeto. Biljni svijet Vira kroz više od 2000 godina života ovisio je o ljudskom iskorištavanju prostora u uvjetima izoliranosti i nerazvijenosti. Prvobitni biljni pokrov sačinjavale su šume i nisko raslinje. Najintenzivnija sječa i paljenje, radi ispaše i obrade zemlje, događala se početkom 20.st.

Šumski pokrov osim crnike (mediteranskog hrasta) i borova sačinjavaju planika, zelenika, smrdljika, smrča, kupina. U predjelu zapadnog polja na pješčanoj i idivulijalnoj podlozi dio pokrova čini paprat. Od listopadnih stabala najrasprostranjeniji su bagremovi. Na Viru su mediteranske kulture od kojih su najintenzivniji vinova loza i smokve kojih je sve manje. U posljednjih 10-ak godina nekad obradive površine zasađuju se maslinama. Nekada se smatralo da maslina zbog bure i posolice ne može rasti na Viru. Otok Vir je zbog različitog tla, biljnog pokrova i vode, pogodan za život različitih vrsta životinjskog svijeta: zečeva, zmija, guštera, jarebica i dr. ptica, žaba, poljskih miševa, ali i novonastanjujućih čagljeva i fazana. Od morskih ptica najzastupljeniji su galebovi i pijurlini (mala vrsta galebova).